LIČNI OSVRT · IZBORI 2026.
Rezultat prihvatam. Ono u šta vjerujem ne povlačim.
Armin Amidžić · 6. oktobar 2026.
Dragi prijatelji i malo manje prijatelji,
Opći izbori su završeni. Iskreno, dugo sam razmišljao kako ih komentarisati.
Pred vas sam izašao s vlastitim programom. Obećao sam borbu protiv privilegija u politici, jer nije pravedno da oni koji se bore za našu budućnost budu toliko odvojeni od vlastitog naroda. Tražio sam dostojanstven odnos prema profesorima koji nam obrazuju djecu. Tražio sam pravdu za one koji liječe u odnosu na one koji administriraju u našem zdravstvu, kroz zakon ili odluku Vlade o usklađivanju primanja. Rekao sam da vrtić u cijelom kantonu treba biti jednak za sve: ako ne možemo obezbijediti mjesto svakom djetetu, možemo jednaku cijenu. I da naše porodilje prvih 12 mjeseci zaslužuju naknadu kakvu već imaju u drugim kantonima.
Većinu mandata ipak su dobili kandidati koji ništa od toga nisu obećali. Nisu rekli da su primanja zastupnika iznad prosjeka, ni da je funkcionerski dodatak izmišljotina politike koja služi sama sebi. Ako se nešto ne promijeni, primanja izabranih zvaničnika će i dalje rasti sa svakom osnovicom koju izbore radnici. To je izbor birača i poštujem ga. Ali svima koji misle da se politika može voditi drugačije, poruka je jasna: posao nije završen.
Ove izbore su odlučile stranačke baze. Na biračkim mjestima najviše je bilo starijih ljudi, a mlade smo tražili dvogledom. Samo oni mogu napraviti promjenu, i na izborima i u društvu. Znam da su razočarani i razumijem ih. Ali promjena neće doći dok sudbinu ne uzmu u svoje ruke, makar samo tako što će izaći i zaokružiti nekog novog.
O rezultatu.
Pomak ima tri mandata, a ja sam četvrti. Potajno sam se nadao četvrtom mandatu. Moramo sebi priznati da smo u drugim općinama slabi i da to treba mijenjati. Pomak, barem u mojim očima, nije tipična politika. To je borba za interese Krajine i okupljanje oko istih ideja i projekata. Pokazali smo to desetine puta, i onda kad smo podržavali vlade u kojima nismo imali nijednog ministra, samo sa ciljem da se procesi otkoče. Pomak treba i Kladuši, i Cazinu, i Ključu, i Sani, i svakom gradu ovog kantona. Nadam se da ćemo u svakom od njih naći ljude koji to vide.
Razočaran sam stanjem u kojem smo. Ali nisam od onih koji dižu ruke. Zbog ljudi koji su uz mene. Zbog poruka iz gradova širom kantona, od ljudi koje ne poznajem, a koji su sami, bez nagovaranja, prepoznali program i dali mu podršku. Zbog Bišćana, onih slobodnih, koje ne možeš ni kupiti ni nagovoriti, ali kojima možeš probuditi nadu da zaslužujemo bolje. Oni su na tom putu spremni dati svoju podršku i ne libe se to pokazati, bez zadrške i bez straha, javno. Hvala vam.
Više od 900 ljudi zaokružilo je moje ime, među 455 kandidata. To nije malo.
Danas još neću govoriti unaprijed o tome kako će se formalno složiti mandati i šta će se dešavati narednih dana. Za to će biti vremena.
Ali jednu stvar znam.
Ono što sam zastupao prije izbora ne ostavljam na biračkom mjestu. Nastavljam postavljati pitanja. Nastavljam s inicijativama koje sam pokrenuo. I nastavljam govoriti kad nešto nema smisla.
Volio bih da nas iz godine u godinu bude više. Ne ljudi koji će misliti isto o svemu. Ne trebaju nam takvi.
Trebaju nam ljudi koji će se uključiti. Koji će pitati. Koji neće prihvatiti da je politika nešto što rade neki drugi ljudi negdje iza zatvorenih vrata. I koji neće na svako pitanje prihvatiti odgovor: „Tako je kako je.“
Nismo nesposoban narod. Nismo osuđeni na ovo što imamo danas. Možemo napraviti ozbiljniji dogovor o tome kakvu Krajinu želimo ostaviti iza sebe.
Ali niko drugi to neće uraditi umjesto nas.
Hvala svakome ko mi je dao glas. Hvala i onima koji nisu, a pratili su, čitali, kritikovali i razgovarali.
Rezultat prihvatam. Ono u šta vjerujem ne povlačim.
A gdje ćete me naći poslije izbora?
Evo me.
I nastavljamo.
Armin