Prvo ljudi.

Tražimo ukidanje položajnog dodatka od 20% izabranim zvaničnicima.

Zakonom propisati dvije odvojene osnovice: jednu za zastupnike, premijera i ministre, a drugu za zaposlene obuhvaćene sindikalnim pregovorima. Visinu funkcionerske osnovice Vlada Kantona treba utvrđivati posebnom, javno objavljenom odlukom.

Povećanje osnovice koje sindikati izbore za zaposlene ne smije automatski povećavati i funkcionerske plate. Godišnji pregovori sa sindikatima ne smiju radnicima biti Pirova pobjeda, a izabranim zvaničnicima automatski bonus.

Profesionalno treba raditi samo predsjedavajući Skupštine, po modelu uvedenom u Zeničko-dobojskom kantonu, dok ostali zastupnici primaju paušal.

Ne može 59 zaposlenih u Zavodu imati veću osnovnu platu od direktora bolnice. Tražimo usklađivanje plata u Zavodu i zdravstvenim ustanovama prema javnim kriterijima odgovornosti, stručnosti i složenosti posla. Razlike bez stručnog i javnog opravdanja treba postepeno uskladiti, uz jasan rok, a uštede vratiti liječenju.

Objaviti plan povratka zdravstvenih usluga u kanton: šta danas plaćamo izvan kantona, šta možemo pružati u našim ustanovama, koji kadar, oprema i odobrenja nedostaju i do kada se svaki korak može završiti. Pacijent zadržava pravo na pravovremeno liječenje izvan kantona kada ga ovdje ne može dobiti.

Svaku reviziju s rezervom staviti na dnevni red Skupštine u roku od 60 dana, sa zaduženjem i rokom za postupanje.

Tražimo da osnovna plata nastavnika i profesora s fakultetom i punim radnim vremenom ne može biti niža od osnovne plate zaposlenog sa srednjom školom u Zavodu. Osnovica za obrazovanje ne smije biti niža od one po kojoj se računa plata ministra.

Ova pravila treba unijeti u kolektivni ugovor, a ako se tako ne osiguraju, u zakon.

Školski odbori trebaju djelovati nepristrasno, u interesu učenika i škole, bez stranačkog utjecaja. Direktore škola birati uz javne kriterije, bodovnu listu za svakog kandidata, zapisnik i obrazloženu odluku.

Upisne planove uskladiti sa zanimanjima koja kantonu nedostaju, uz stipendije za ta zanimanja i ugovorenu praksu kod poslodavaca.

Tražimo da zakon osigura najmanje 1.000 KM mjesečno svakoj zaposlenoj i nezaposlenoj porodilji tokom godinu dana. Hiljadu maraka je donja granica: žena koja po svojoj plati ili drugom važećem pravu ima više zadržava viši iznos. Pravo mora biti u zakonu, a ne zavisiti od pojedinačne odluke Vlade.

Donijeti kantonalni program izgradnje novih mjesta u javnim vrtićima, s budžetom i rokovima, počevši od općina s najdužim listama čekanja.

Dok se kapaciteti ne prošire, za dijete koje zbog nedostatka mjesta nije primljeno u javni vrtić kanton treba subvencionirati razliku do cijene registrovanog privatnog vrtića, do javno utvrđenog iznosa.