Ostali javni rad · Okoliš
Vratimo jablane u Jablansku
Datum sačuvanog izvora: 24.10.2021.
S građanima koji su se odazvali inicijativi posadili smo 35 sadnica jablana.
- Moja uloga
- Učesnik i pokretač zajedničke akcije
- Status prema izvoru
- Provedena aktivnost

Sačuvani izvor
Sačuvana Facebook objava · 24.10.2021. · Datum izvora, ne nužno datum svih radova.
Danas smo sa nekoliko dobrih ljudi koji su se odazvali incijativi "Vratimo jablane u Jablansku" odlično iskoristili nedeljno podne i posadili 35 sadnica jablana, tamo gdje su se nekad i nalazili.
Nadam se da će ova incijativa probuditi želju, a ideja sazrijeti u institucionalno djelovanje i da će drvoredi, posebno na ulazima u grad sa svih njegovih strana zaživjeti kao nekada kada su ovaj prostor razvijali i planirali neki drugi narodi koji su ovdje postavili temelje parkova, aleja i drvoreda u kojima i danas uživamo, a koje ovaj grad oplemenjuju i čine dio njegovog identiteta.
Poput Gradskog parka, prve planirane i izgrađene šetnice uz Unu do Čardaka, aleje u Borićima, tako je i drvored jablana na ulazu u grad Bihać iz pravca Krupe i Cazina osmišljen u vrijeme dok je Bihać bio pod vlašću Austro-Ugarske monarhije, a po pričama starijih sugrađana čiji su djedovi učestvovali u ovim akcijama, jablani su sađeni kako bi stvorili hlad za tadašnjeg okružnog načelnika u Bihaću, Lothara van Berksa, dok se svojom kočijom iz dvorca Ostrožac, kojeg je i izgradio, vozio za Bihać. Da li je u pitanju hlad, neki drugi razlozi ili je to jednostavno dio kulturne ostavštine pomenute monarhije, u ovom trenutku je manje bitno.
Kasniji urbani razvoj grada i njegovo širenje, kulturu aleja i drveća nije uzimalo kao prioritet. Kada su se kolnici širili, drvoredi nisu bili dio pejzažnih strategija, ukoliko ih je uopće i bilo. Umjesto toga, kablovi raznih operatera koji su se postavljali tamo gdje je najlakše - ispod zelenih površina, u duhu kapitalizma postali su prioritet u odnosu na životnu okolinu i izgleda grada, a rekao bih da im je neznanje to sve i dopustilo. Nažalost, takav razvoj događaja pokazao je da nikome do grada i njegovog planskog razvoja u suštini nije ni stalo i tako svoje potencijale iz godine u godinu sužavamo.
Uprkos prilikama kojih je svakim danom sve manje, nije sve tako crno. U Bihaću i dalje postoje odlični profesionalci poput Ahmeda Ibrahimpašića i ekipe okupljene oko udruženja Kultivator (
http://www.kultivator.ba/
) koji iz hobija i entuzijazma promišljaju kako urbanističko ranjen grad uz manje intervencije uljepšati. Međutim i dalje ostaje pitanje; da li možemo biti jači i istrajniji od sporih i nefunkcionalnih zakona, tromih i uspavanih marvi sistema koje u znanju vide prijetnju? Često se desi da određene projekte i incijative dočekaju na nož, a da nisu ni počele.
Sljedeću subotu nastavljamo akciju "Rasti sa mnom" na Humcima, a u kojoj zasađeno drvo može dobiti ime po vašem djetetu. Prijave na tzbihac@gmail.com
#RadZaGrad
Povezana objava · 29.11.2017.
Kada podnosim incijative u GV Bihać pokušavam da to budu incijative koje gradski budžet neće dodatno opteretiti, a čijom bi eventualnom realizacijom grad dobio puno. Svi se sjećamo da je prije 15-tak godina grad Bihać izgubio nekoliko simbola koji su građanima život činili ugodnijim, a sam grad na razglednicama predstavljali ljepšim mjestom za život
Naime, nekada je ulaz u grad Bihać iz pravca Izačića, ali i Cazina odisao drvoredima, u Jablanskoj su to bili daleko prepoznatljivi Jablani po kojima ulica vjerovatno i dobiva ime, dok je drvored u ulici Irfana Ljubijankića čitavom svojom dužinom odisao posebnošću te tako sa onim u Jablanskoj desetljećima činio jedno od znamenja našeg grada. Naše težnje da budemo prepoznati kao grad prirode ne mogu biti realizirane ako ne budemo planirali nove drvorede i aleje, a u ovom slučaju radilo bi se o vraćanju onih koje smo izgubili. Stabla u gradu od izuzetne su važnosti za sve: ona stvaraju ugodnije ambijente, doprinose bioraznolikosti, pročišćuju zrak, reguliraju temperaturu i vlažnost, smanjuju zagađenje bukom i prašinom, ljeti stvaraju hlad, ali i znatno uljepšavaju I oblikuje pejzaž našeg grada. Moj prijedlog i suština incijative koju sam danas podnio u GV Bihać jeste da gradski urbanisti iz Zavoda za prostorno uređenje prirpeme projekat koji će uključivati plan sadnje novih i vraćanje starih drvoreda i detaljnije ponuditi način realizacije ove incijative.
Smatram da je jedina prepreka realizaciji ovog projekta može biti ne postojanje volje, jer se radi o neznatnim stedstvima koja se u konačnici mogu pronaći i u privatnim preduzećima u našoj lokalnoj zajednici. Projekat se u slučaju potrebe može realizirati i u etapama u sklopu malih komunalnih akcija koje će se realizirati u 2018. godini. Molim sve sugrađane koji će eventualno pročitati ovaj post da ako posjeduju fotografije naših starih drvoreda u Jablanskoj ulici i u ulici Irfana Ljubijankića da mi iste pošalju ili postave u komentar ovog posta. Gubeći drvorede, gubimo grad!
Tekst je prenesen iz sačuvane arhive. Lična objava nije službeni zapisnik niti nezavisna potvrda svih navoda.