18 godina svi znaju i 18 godina niko neće da preuzme odgovornost.

Mijenjaju se direktori, uprave, vlade i ministri, ali ne mijenja se činjenica da niko nije osjećao odgovornost da problem riješi.

Kantonalna bolnica još od 2008. godine obnavlja revolving kredit od dva miliona maraka. Zatvoriti ga znači pronaći novac i preuzeti odgovornost. Obnavljati ga znači plaćati kamatu, a glavni dug ostavljati za kasnije.

Svake godine je ova druga opcija bila lakša onome ko potpisuje, a račun je išao sljedećem.

I tako punih 18 godina.

Za problem se znalo. Vlada od kraja 2022. godine razmatra izvještaje o finansijskoj konsolidaciji bolnice, a dug i dalje ostaje neriješen. Koliko nas je samo koštalo osamnaest godina odgađanja?

A sada je račun stigao do radnika bolnice.

Prema navodima bolnice, kredit zbog novih zakonskih ograničenja više nije moguće obnoviti. Banka 31. oktobra namjerava blokirati račun i naplatiti dva miliona maraka, čime su ugrožene plate i naknade radnika, a posljedično i funkcionisanje zdravstvenog sistema.

Naravno da se sada mora pronaći rješenje. Ali nije dovoljno samo ugasiti požar. Ako se isti problem osamnaest godina prebacuje s jednih na druge, onda problem nije samo u novcu, nego u političkoj kulturi u kojoj je lakše odgovornost ostaviti sljedećem nego je preuzeti na sebe.

Račun neko mora platiti, uvijek, prije ili kasnije. Nažalost, platimo ga uvijek svi zajedno, umjesto da naš novac ide u razvoj.

Sličan obrazac prepoznajem i u problemu postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Bihaću.

Problemi ne nestaju zato što ih odgađamo. Samo ih ostavljamo onima koji dolaze poslije nas.

A dokad ćemo tako?

Izvor i kontekst

Pročitajte izvornu objavu na Facebooku ↗

Osvrt je prenesen u cijelosti, uz službeni dopis bolnice od 21. oktobra 2026.