Web verzija · septembar 2026.
Jedan osnivač, jedno mjerilo.
Ovo nije program o svemu što ovom kantonu treba. POMAK ima širi program, za privredu, poljoprivredu, infrastrukturu i turizam. Ovo je moj lični ugovor s vama o jednoj stvari koja se provlači kroz sve ostalo.
Na vrhu cijelog sistema stoji isti osnivač: Unsko-sanski kanton. On određuje ili odobrava pravila po kojima se plaćaju rektor i spremačica na fakultetu, ministar i nastavnik, rukovodilac u Zavodu i kafe kuharica u istom Zavodu, zastupnik i porodilja koja nema posao. Ne dolazi sve iz iste stavke, ali sve je javni novac, od istih ljudi.
Ali ne mjeri istim metrom. Po javnom registru osnovnih plata, sedam rukovodilaca u Zavodu zdravstvenog osiguranja ima 5.262 marke, rektor Univerziteta 4.076. Kafe kuharica u Zavodu 1.679, spremačica na fakultetu 1.080. Nastavnik matematike 1.736, referent u Zavodu 2.239. Plata funkcionera raste sama, čim sindikat ispregovara osnovicu za službenike; plata porodilje čeka odluku.
Privilegija nije svaka plata u javnom sektoru. Privilegija je kad primanje dođe bez rada koji se vidi, kad funkcioneru plata raste automatski, kad se imenovanje ne mora obrazložiti, i kad pravo građanina postoji u zakonu, a ne u njegovom životu.
Danas je red obrnut: funkcija prije rada, administracija prije pacijenta, fotelja prije učionice i mandat prije majke.
Tražim da taj red okrenemo: rad prije funkcije, pacijent prije administracije, učionica prije fotelje i majka prije mandata. I tražim da to bude javno: uz svako radno mjesto u svakoj ustanovi koju je kanton osnovao, osnovna plata, dodaci i pravilo po kojem su određeni, na jednoj stranici.
Četiri stuba pokazuju gdje se red mora promijeniti.
Ne obećavam većinu. Ne obećavam da će zakon proći. Obećavam ono što zavisi samo od mene: šta podnosim, kada, i da ću poslije svakog glasanja javno reći ko je bio za, a ko protiv.
Problem
Radnik u privatnom sektoru svoju platu mora zaraditi svakog mjeseca. Zastupniku u Skupštini dovoljno je da ima titulu. Prosječan radnik u ovom kantonu cijeli mjesec radi za 1.459 maraka. Zastupnik na paušalu prima 2.115 mjesečno, a paušal nije vezan za prisustvo ni rezultat rada. Sedamnaest od trideset zastupnika radi profesionalno, s platom od najmanje 4.633 marke; vrh Skupštine oko 6.000. Uz platu ili paušal, svaka sjednica i svaka komisija plaća se posebno. Ukupno: oko 1,25 miliona maraka godišnje, s komisijama do 1,45.
I još nešto što svako vidi na plakatima: na listama, u parlamentima i u dobro plaćenim upravnim odborima godinama se pojavljuju isti ljudi, neki i preko dvadeset godina. Kad mandat postane siguran posao s visokom platom, glavni motiv postaje sačuvati mjesto. Zato tražim da profesionalno radi samo predsjedavajući, a svi ostali primaju paušal.
Kako sistem radi
Osnovicu plate ispregovaraju sindikati prosvjete, policije i uprave. Vlada je zatim jednom odlukom upiše svima, i u istoj rečenici s državnim službenicima stoje zastupnici, ministri i savjetnici. Oni ne pregovaraju i ne štrajkuju, a dobiju isto, automatski: od augusta premijeru 343 marke mjesečno, ministru 315, referentu u istoj zgradi 78.
Zastupnik postaje plaćeni radnik Skupštine tako što podnese zahtjev, bez kriterija i bez ograničenja broja. Na to ide položajni dodatak od 20 posto, čiji iznos određuje komisija Skupštine, sama sebi.
Šta tražim
Ukinuti položajni dodatak od 20 posto.
Brisanje jednog stava zakona.
Dvije osnovice, u zakonu.
Za prosvjetu, zdravstvo, policiju i upravu ne mijenja se ništa. Osnovicu za zastupnike i ministre utvrđuje Skupština, poimeničnim glasanjem, s imenom uz svaki glas. Tako sindikalna borba više neće automatski povećavati funkcionerske plate.
Za rad u Skupštini dovoljan je paušal.
Zahtjev pojedinca više ne stvara pravo na platu.
Profesionalno radi samo predsjedavajući.
Kao u Zeničko-dobojskom kantonu, svi ostali su na paušalu. Budžet štedi oko pola miliona maraka godišnje; tačan obračun ide uz prijedlog zakona.
Zašto zakon, a ne obećanje
U martu sam Skupštini predao peticiju 1.072 građana. Odgovora nema; zato sada podnosim zakon. Ono što se uvede odlukom može se vratiti drugom odlukom. Zakon donosi Skupština, javno, s imenom uz svaki glas.
Šta mogu obećati
Ne mogu obećati većinu. Mogu obećati dvije stvari koje ovise samo od mene:
- Nacrt izmjena Zakona o platama podnosim prvog dana mandata. Objavljujem je li uvršten u dnevni red i ko je kako glasao.
- Poslije svake sjednice objavljujem svoj izvještaj: prisustvo, glasanje, inicijative i sve što sam primio. Četiri godine, bez izuzetka. Isto pravilo, prvo za sebe.
Jedno pravilo kroz sva četiri stuba
Funkcija prije rada. Administracija prije pacijenta. Fotelja prije učionice. Mandat prije majke. To je red koji tražim da promijenimo.
Zato za svaku funkciju, imenovanje, naknadu i program tražim isto: jasno pravilo, javno obrazloženje, odgovornu osobu i rok, objavljen trošak, i dokaz rezultata.
Javna funkcija nije nagrada. To je posao koji građani plaćaju i čiji rezultat imaju pravo vidjeti.
Jedno mjerilo mora postati pravilo. Tražim da Vlada napravi javnu mapu svih osnovnih plata, dodataka i načina obračuna u ustanovama, zavodima, fondovima i preduzećima čiji je osnivač ili većinski vlasnik kanton, i da uz nju kaže koje razlike imaju razlog, a koje su samo naslijeđena privilegija. Ono što je u nadležnosti kantona zatim ide u zakon i u kolektivne ugovore. Tamo gdje federalni zakon određuje platu ili minimum, kanton ne može ispod; može urediti ono što je njegovo.